In memoriam: Milan Kangrga- odlazak najvećeg hrvatskog filozofa
Što je komunizam bez brkova
CHE

Visitor No. 159147

OBLIJETNICA
CHE
12.10.2007. (M.E.L)

Ovih dana točnije 9.listopada prošlo je četrdeset godina od kada je svijet obišla vijest da je u Boliviji mučki od strane desničarske vojne hunte  ubijen Ernesto CHE Guevara. Taj Argentinac, Kubanac, komunist, liječnik, revolucionar, borac, ikona,  jednom riječju  ČOVJEK u onom punom smislu riječi, postao je legenda, čovjek koji je poput tolikih revolucionara htio mijenjati svijet, vjerujući u ljude i njihovu unutarnju snagu, koja će im omogućiti da prevaziđu sva dotadašnja vjerovanja i upru se u izgradnju svijeta koji neće poznati nepravdu, siromaštvo, eksploataciju, nemilosrdnu konkurenciju koja uništava živote tolikih milijardi ljudi. Sanjao je svijet u kojem će svatko imati jednake mogućnosti, vjerovao je da oni koji su "prezreni na svijetu" imaju snagu  da izvrše taj povijesni zaokret.  Neki su ga čak uspoređivali sa Isusom Kristom i zaista životni put im je u nekim stvarima čak sličan, borba za potlačene, vjera u čovjeka i na kraju mučka smrt. Uostalom Che je bio i liječnik, spašavao je ljude  a kažu da u modernim vremenima Krist bi mogao biti samo liječnik i naravno komunist. Još je jedna zanimljiva veza , naime Dostojevski je napisao da u cijeloj povijesti ljudskog roda postoji samo jedna savršena osoba, a to je Isus Krist, tu njegovu misao parafrazirao je veliki francuski filozof Jean Paul Sartre izjavivši: "Che Guevara je najkompletnije ljudsko biće našega doba".

No da se prisjetimo njegovoga životnog puta, puta kojem je glavna odrednica bila i ostala revolucija...

 Ernesto Guevara de la Serna rođen je 14. lipnja 1928. u mjestu Rosario, jednom od većih argentinskih gradova, u dobrostojećoj obitelji. Iako je obitelj bila aristokratskog porijekla preferirala je socijalističke ideje. Godine 1947. Ernesto susreće mladu djevojku imenom Berta Gilda Infante, znanu pod imenom Tita. Tita je bila članica argentinske komunističke omladine i njih dvoje će kasnije postati nerazdvojni prijatelji. Zajedno će čitati marksističke tekstove i raspravljati o aktualnim pitanjima. Godine 1948. Ernestu je 20 godina i upisuje se na studij medicine na sveučilištu u Buenos Airesu. Do ožujka položio je sve ispite iz prve godine medicinskog fakulteta, u lipnju polaže sve ispite iz druge godine, a u prosincu sve ispite s treće godine. Dana 1. siječnja 1950. Ernesto kreće na putovanje sjevernim argentinskim provincijama i to na biciklu kojeg je preradio u maleni motor. Tako stiže u San Francisco del Chahar, blizu Córdobe, gdje njegov prijatelj Alberto Granado upravlja centrom za oboljele od lepre. Po povratku s tog putovanja nastavlja studij s velikim interesom za alergije, astmu i lepru.

Za vrijeme studija radio je kao bolničar na trgovačkim brodovima argentinske nacionalne trgovačke pomorske tvrtke. Na tim putovanjima obilazi južne obale Argentine, Brazil, Venezuelu i Trinidad. U listopadu odlučuje krenuti na putovanje kroz Latinsku Ameriku, zajedno s Albertom Grandadom na starom Norton motociklu od 500 cc. Na tom putovanju 1. svibnja stiže u Limu. Tu upoznaje doktora Huga Pescea, peruanskog znanstvenika i direktora nacionalnog programa za lepru te istaknutog marksistu. Oni nekoliko noći do ranih jutarnjih sati vode razgovore. Che će te razgovore kasnije istaknuti kao veoma važne u promjeni njegova stava prema životu i društvu. Tada odlučuje vratiti se u Buenos Aires kako bi dovršio studij. Putuje teretnim avionom preko Miamija, gdje dolazi do tehničkih poteškoća što odlaže let za mjesec dana. Kako bi preživio radi kao konobar i perač posuđa u jednom baru. U redovnoj proceduri provjere stranaca ispituje ga policija te ga pitaju da li su njegovi roditelji komunisti.

Vraća se u Buenos Aires 31. kolovoza. a studij završava početkom 1953. godine. Nakon liječničkog pregleda za novačanje u vojsku proglašen je nesposobnim. Potom odlazi u Boliviju, da bi se nakon promjene nekoliko zemalja skrasio u Gvatemali. Dana 7. srpnja ponovo odlazi na proputovanje Latinskom Amerikom. S tog putovanja piše svojoj tetki Beatriz: Na slici našeg voljenog druga Staljina zakleo sam se da neću predahnuti prije nego taj kapitalistički oktopus bude uništen. Godine 1954. sudjeluje u borbama protiv gvatemalske vlade, gdje se prijavio u sanitet pobunjenika i naučio svoje prve vojničke vještine. Početkom 1955. godine Che radi kao doktor u bolnici Hospital Central u Mexico Cityu. U lipnju susreće brata Fidela Castra - Raula Castra s kojim će postati prijatelj.

Dana 24. lipnja 1956. meksička policija hapsi Chea zajedno sa njegovim kubanskim prijateljima (među kojima je bio i Fidel Castro), a 3. srpnja novinska agencija UPI objavljuje: Argentinski doktor Guevara biće deportiran u domovinu zbog pretpostavka da je sudjelovao u neuspjeloj zavjeri protiv kubanske vlade Fulgencija Batiste. Bivši meksički predsjednik Lázaro Cárdenas umiješaće se u rad policije kako bi obranio kubanske revolucionare pa su krajem srpnja Che Guevara i braća Castro pušteni na slobodu. Na slobodi su u tajnosti nastavili sa svojim revolucionarnim aktivnostima. Dana 2. prosinca grupa od 82 čovjeka iskrcava se na istočnoj obali Kube kod mjesta Los Cayelos. Međutim njihov dolazak je primjećen i vladine snage kreću u potjeru za njima. Revolucionari se dijele u manje grupe.

Dana 5. prosinca kod mjesta Alegría del Pino Che upada u zasjedu, biva ranjen u vrat ali uz pomoć suboraca uspijeva pobjeći u polja šećerne trske, da bi 21. prosinca Cheova grupa stigla na plantažu kave gdje ih je Fidel već čekao nekoliko dana. U siječnju 1957. napadaju vojarnu u mjestu La Plata. Bila je to prva pobjeda revolucionara. U osvit zore prvog dana nove godine diktator Batista pobjegao je iz zemlje. Nakon pobjede revolucije Che 9. veljače dobiva kubansko državljanstvo. Od srpnja do kolovoza na putu je sa službenom kubanskom delegacijom, prvo u Ujedinjene Arapske Emirate i Egipat, gdje susreće Nassera. Potom odlazi u Indiju, Tajland, Japan, Indoneziju i Pakistan. U tadašnjoj se SFRJ susreo i sa Josipom Brozom Titom, a nakon dvosatnog srdačnog razgovora izjavit će između ostalog: "Tito je čovjek s kojim se poslije prvih rečenica lako i jednostavno uspostavlja direktan kontakt."

 Povodom incidenta u Zaljevu svinja kada su izbjegli Kubanci uz pomoć Amerikanac pokušali srušiti vlast na Kubi izjavljuje: Mi imamo sastanak s poviješću i jednostavno si ne možemo dopustiti da budemo uplašeni! Moramo zadržati entuzijazam s kojim smo krenuli u borbu. Moramo graditi tvornice s lijevom rukom, u desnoj ruci držati pušku, a s obje noge zgaziti crve.

Nakon ubojstva kongoanskog predsjednika Lumubme i dolaska na vlast diktatora Čombe Che u Generalnoj skupštini Ujedinjenih Naroda u New Yorku izjavljuje: Svi slobodni ljudi svijeta moraju biti spremni na osvetu za kongoanski zločin. Godine 1965. Che odlazi u Kongo s grupom kubanskih suboraca kako bi sudjelovao u tamošnjim borbama. Godinu dana kasnije (1966.) Che u najvećoj tajnosti putuje u Havanu gdje se priprema za novu misiju u Boliviji. Preko Moskve, Praga, Beča i Brazila Che stiže u Boliviju 3. studenog. Međutim 8. listopada 1967. kod sela La Higuera Chea i njegova dva suborca zarobila je bolivijska vojska. Na mjesto gdje su zarobljeni uskoro dolazi pukovnik bolivijske vojske, Kubanac koji radi za CIA-u. On sprovodi zapovijed s više instance i na licu mjesta ubija Chea i njegove suborce Willya Cubu i Juana Pabla Changa. Bolivijski vojnik je izvršio naređenje, ali nije mogao gledati dok je pucao u njih. Istog dana bolivijska je vlada obznanila svijetu vijest o Cheovoj egzekuciji. Cheovo tijelo pokopano je u neoznačenoj masovnoj grobnici, a tek je trideset godina kasnije dostojno sahranjeno u mauzoleju u Santa Clari. 

Tako je  završio životni put Ernesta Che Guevare, završio je jedan veliki život međutim ostao je živjeti njegov duh koji još uvijek sja kao zvijezda pravičnosti i borbe za bolji svijet. Lik mladog revolucionara i dan-danas je na tolikim majicama, posterima, značkama, bedževima, zastavama, zidovima. Cheovo ime i njegov kratki poetični nadimak postali su simbol, šifra i lozinka mladih idealista širom svijeta, a ponekad čak i pomalo šminkersko znamenje. O Cheu se snimaju filmovi, pišu knjige, posvećuju mu se i pjevaju pjesme. Che, vidimo, nije doživio četrdesetu, no on nije bio čovjek koji bi pomislio da je ikada prestar za ostvarivanje snova. Za to čovjek nikad nije ni premlad ni prestar. Che se od najranije mladosti pa sve do prerane smrti borio za pravdu i za snove: to je borba za koju nema čekanja pravog vremena: svako vrijeme je pravo.

Iako se činilo da su njegove ideje mrtve i da egzistira samo kao simbol i da još jedino njegovi stari drugovi Fidel i Raul Castro vjeruju u socijalističke ideale i odupiru se hegemoniji SAD-a u Latinskoj Americi, početak 21. stoljeća označava povratak ideja Che Guvevare u pravom smislu riječi. Ideje o socijalizmu i ujedinjavanju potlačenog kontinenta tj. Južne Amerike i otporu imperijalizmu danas najbolje propagira venezulanski predsjednik Hugo Chavez, vidjevši upravo u Cheu zvijezdu vodilju koja može probuditi uspavani kontinent i njegove široke narodne mase koje su toliko propatila pod kapitalističkim jarmom u prošlom stoljeću. I zaista Latinska Amerika kao da se ujedinjuje pod Cheovom zastavom posljednjih godina, Bolivija, Ekvador, Nikaragva imaju na svome čelu prave socijaliste koji žele jednom zauvijek dokinuti svij kolonijalni status prema SAD-a. Narodi tih zemalja, a sve više se im pridružuju i narodi ostalih zemalja Latinske Amerike i cijeloga svijeta koračaju pod zastavom bradatog revolucionara koji je sanjao bolji svijet, vjerujući da upravo oni ujedinjeni i snažni mogu sprovesti u djelo njegove ideale.  Zato neka vječno živi duh Che Guevare kao inspiracija za djelovanje i prepoznavanje unutarnjeg uvjerenja, uvjerenja iz kojega kako nas je učio Che proizlazi snaga svakog revolucionara.

 

HASTA LA VICTORIA SIEMPRE!

 

 Ispiši članak

Kako biste ocijenili dosadašnji rad FM-a Pregrade?





         

Novi potpredsjednik FM SDP KZŽ
Humanitarni turnir u beli
Obilježen Međunarodni dan žena
Politička škola FM SDP Hrvatske
Svjetski dan socijalne pravde
FAŠNIK U CAFFE BARU TOM-TOM
2014. - Još jedna uspješna godina Foruma mladih SDP Pregrada
Humanitarna akcija "Božić za sve"

Stranica:
1 2 3 4 > >>